TRANSFUZIOLOŠKA SLUŽBA
Prvi radnici u transfuziološkoj službi bile su medicinske sestre Ledić Katica, Sredojević Milja, Bjelobrk Nada i Nada Majić Milutinović. U to vrijeme 1959. godine rađena je krvna grupa Rh faktor a davaoce su pregledali hirurzi. Tek izvađena krv se u sterilnim posudama miješala sa koagulatorima i iz istih uzimala špricama i venozno davala ugroženim bolesnicima.
U samom početku ovaj odsjek Hirurgije bio je smješten uz zgradu stare bolnice u neuslovnoj baraci, da bi se neko vrijeme nalazio u novoj zgradi, a od 1979. godine useljen je u namjenski izgrađen manji objekat pored ulaza u Bolnicu. Dolaskom dr. Hasije Hadžić koja 1983. godine stiče zvanje specijaliste za transfuziju, ova služba počinje ostvarivati svoju pravu funkciju. U službi radi osam medicinskih sestara sa završenim kursom iz transfuzije, ljekar specijalista i jedan ljekar specijalizant. Služba raspolaže sa devet prostorija u koje su smješteni trakt za dijagnostiku i dobrovoljne davaoce krvi.
Godine 1979. služba je registrovala 1300 dobrovoljnih davalaca krvi, da bi se za narednih deset godina taj broj udvostručio. Nabavljeni su svi neophodni aparati i tehnička oprema, kao aparat za testiranje na sidu, frižider za kolekcionisanje krvi, zamrzivač za plazmu, Centrifugama rezonus ( aparat za Rh faktor). Služba obavlja sve potrebne poslove za hirurgiju, ginekologiju, pedijatriju, interni odjel.
U toku rata ova Služba je imala posebno tešku zadaću. Od dvije doktorice jednu je rat zatekao na trudničkom bolovanju u Sarajevu, a svih osam sestara sa kursom iz transfuziologije napustilo je posao odmah na početku rata. Praktično u Službi počinju raditi sestre početnice uz hitno obučavanje i edukaciju “u hodu” zahvaljujući prije svega transfuziologu dr. Hasiji Hadžić koja vrši i edukaciju sestara iz domova zdravlja u Bugojnu i Novom Travniku, te rukovodi formiranjem transfuzije u ratnoj bolnici u Bugojnu.
Osim kolekcioniranja krvi u Službi i na terenu, krv se obrađivala na HIV I i II, HbsAg, TPHA, da bi se 1994. godine uvelo testiranje i na HCV. Za cijelo vrijeme rata radilo je i savjetovalište za trudnice sa Rh (-) neg.
GINEKOLOŠKO - POROĐAJNA SLUŽBA
Od početka rada Bolnice u Travniku nije postojao posebno odvojen odjel za problematiku ginekološko - porođajne službe. Porodi su se obavljali u Bolnici, vršile su ih babice. Samo kada bi došlo do komplikacija, uključivao se ordinirajući hirurg. U sklopu Doma zdravlja radile su 4 terenske babice, dvije u Domu zdravlja, jedna u Gučoj Gori i jedna u Turbetu. Posebno treba istaknuti rad babice Ljubice Lukić koja je radila prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata i pomogla mnogim travničanima da dođu na svijet.
Kao prvi specijalista ginekolog u travničkoj bolnici zapošljava se dr. Zlatko Pavešić, koji počinje formirati Odjel u kome je bio odsjek za ginekologiju i odsjek porodilja. Odjel je bio smješten u prizemlju zgrade hirurgije a operativni zahvati su se obavljali u hirurškoj operacionoj sali. Krajem 1959. godine Porođajno-ginekološki odjel seli u baraku u dvorištu. I dalje se koristi operaciona sala Hirurgije. Nakon dr. Pavešića 1961. godine dolazi dr. Ivo Sladojev koji krače vrijeme radi na Odjelu.
Od 1962. godine počinje raditi dr. Vladimir Lukić. On znatno unapređuje rad Ginekologije, u okviru koje se formira i samostalna operaciona sala. Razvio je intenzivan operativni rad i polučio je pionirske rezultate na ranom otkrivanju raka ženskih organa.
Šezdesetih godina na Odjel se primaju i prvi specijalizanti. Godine 1969. zajedno sa drugim službama i Ginekološko-porođajno odjeljenje se preseljava u novu bolnicu. Odlaskom dr. Lukića, za šefa Odjeljenja imenovan je 1968. godine dr. Nedžatin Mavrić. Razvojem ovoga odjeljenja broj poroda iz godine u godinu raste. Prema podacima se može vidjeti da uz broj poroda raste i stručna pomoć.
Godine 1974. broj poroda iznosio je 1518 a stručna pomoć 60%
“ 1984. “ 1343 “ 88%
“ 1988. “ 1404 “ 93%
Formiranjem Medicinskog centra 1963. godine, u okviru Ginekološko - porođajne službe radi i Dispanzer za žene, koji se od 1983. godine formira kao posebna radna jedinica. Po zakonskoj regulativi djelatnost Dispanzera potpada pod primarnu zdravstvenu zaštitu.
Na odjeljenju u to vrijeme rade ginekolozi dr. Fadil Radaslić i dr. Petra Veselinović-Drajići, specijalizanti dr. Zerka Arnautović i dr. Nikola Planinić.
Nakon odlaska dr. Mavrića, 1971. godine za šefa Odjeljenja imenovan je dr. Fadil Radaslić. U narednom periodu šefovi Odjeljenja su dr. Salko Lisica i dr. Rifat Sujoldžić a liječnici dr. Zerka Arnautović, dr. Fahrudin Cvijetić, dr. Muhamed Sadiković.
Na početku rata Odjel je odmah izmješten u prizemlje, jer su prve granate bile najopasnije za porodilište smješteno na posljednjem, petom spratu zgrade. Inače, prema tom “petom” spratu Bolnice Travničani imaju poseban pijetet jer su se tu rađala a i danas dolaze na svijet djeca njihovog grada.
Odjel je sa operacionom salom i opremom dislociran u prizemlje. Stručni kadar se osipa, Službu napuštaju 2 ljekara, 10 sestara, uglavnom babice, tako da posao nosi samo 20 radnika. Veliki problem čini nedostatak lijekova i sanitetskog materijala, teškoće sa ishranom i grijanjem u periodu duge travničke zime. I pored svih tih problema porođeno je oko 8000 žena, urađeno 1500 velikih operativnih zahvata, oko 5000 malih operacija i intervencija. Sve skupa je u tom ratnom periodu na Odjelu i Dispanzeru obavljeno oko 30.000 specijalističkih, konzilijarnih i ambulantnih pregleda. Porodi su se vršili u improvizovanoj porođajnoj sali na svega dva kreveta, a novorođenčad zbrinjavala u prostoriji koja nije imala najelementarnijih uslova za dječiju sobu. Bez obzira na vrlo tešku situaciju, a zahvaljujući prije svega humanosti i velikoj stručnosti osoblja Ginekološko-akušerskog odjela za cijelo vrijeme rata nije se pojavila hospitalna infekcija novorođenčadi koja se sreče i u najsavremenijim bolnicama.
Veći broj radnika je i pored radne obaveze bio uključen u sanitetske jedinice Armije BiH, ekipe ratne hirurgije i dr. Prekvalifikovane su i stručno doeducirane 4 sestre, a 6 ljekara je obavilo propisani staž i uspješno položilo specijalistički ispit iz ginekologije i porodiljstva. Timu ginekologa se 1997. godine pridružuju dr. Haris Idrizbegović i dr. Fatima Čurić, nove snage koje Ginekologiji u travničkoj bolnici dodaju jednu novu dimenziju.
INTERNA SLUŽBA
Internistička disciplina dugo godina nije funkcionirala kao zasebna služba. Tek nakon Drugog svjetskog rata u staroj bolničkoj zgradi izdvojeni su internistički bolesnici u prizemlje dok je na spratu ostala hirurška služba. Specijaliste interniste nije bilo dugo godina, tako da je bolesnike nerijetko vodio hirurg i ljekari opće prakse, koji su, kako je ranije rečeno vršili i operativne zahvate ( prim. dr. Rosenzweig i dr. Sarić).
Nakon ukidanja Doma za ratnu siročad, koji je bio smješten u susjednoj zgradi do Bolnice, objekat je adaptirana za potrebe smještaja internističkih bolesnika. U lijevom dijelu prizemlja formiran je odvojen odjel za dječiju patologiju.
Kao i do tada internističke bolesnike je vodio prim. dr. Fischer Rosenzweig. On je udario temelje savremenom kliničkom pristupu bolesniku uz davanje poente na uvođenje dijagnostičkih metoda, primjenu hematološko-biohemijskih pretraga i rentgenskih dijagnostičkih postupaka. Vršio je punkcije zglobova, trbušne šupljine, a i prije osnivanja Kabineta za transfuziju krvi, uzimao je krv zdravih, ispitivao interakciju i odmah davao svježu krv bolesnicima. Stalno je nastojao biti u toku najsavremenijih dostignuća u medicinskoj nauci i često je odlazio na zagrebačke klinike, posebno kod prof. Hana, gdje su upoznavao sa novim metodama i otkrićima.
Prvi ljekar sa položenim specijalističkim ispitom iz interne medicine bio je dr. Joško Bajca, koji počinje raditi u Bolnici 1957.godine. On formira internističku specijalističku ambulantu, proširuje dijagnostiku i uvodi prvi EKG-e aparat. Kao zaljubljenik u slikarstvo i sam slikar amater, oslikava zidove odjela želeći na neki način oplemeniti ambijent stare dotrajale zgrade.
Godine 1961. radni odnos zasniva dr. Šole Tomislav, koji postaje i šefom odjela. U njegovo vrijeme u okviru odjela smješta se Stacionar za hepatitis, kojeg konzilijarno, dva puta sedmično vode infektolozi iz Zenice. Uspostavlja se stalna konzilijarna služba neurologa i infektologa, također iz zeničke bolnice.
Odjeljenje tih godina ima 64 kreveta smještenih u adaptiranoj i neuslovnoj zgradi sa četiri velike prostorije i dvije manje za personal. Četiri spavaonice Doma su pretvorene u velike bolesničke sobe u kojima je ležalo 18-20 bolesnika.
Od 1969. godine Odjeljenjem rukovodi dr. Mustafa Hubjar. Sa dr. Nikolom Todorovićem organizira rad po savremenim principima uz obavezno pisanje anamneze i statusa bolesnika, vođenje dokumentacije o toku bolesti, uspostavljanje otpusnih pisama. Formira se i kartoteka. Od 1969. pa do 1990. godine registrovano je 77 000 kartona, tako da se godišnje pregleda 12-14 000 pacijenata.
Početkom 1971. godine uvodi se intenzivna njega, za što je izdvojena jedna prostorija sa dva kreveta. Odjeljenje je te godine dobilo i prvi defibrilator sa mogućnošću trajnog monitoringa EKG-ea. To je ujedno jedan od prvih defibrilatora u Bosni i Hercegovini. Intenzivna njega je raspolagala i sa aspiratorom, oksatorom te opremom za endotrahealnu tubažu. Iste godine prim. dr. Hubjar izvodi i prvu uspješnu reanimacija sa defibrilacijom.
Pred kraj 1971. godine formiran je hematološki priručni laboratorij u kojem su se mikroskopitali periferni razmazi i drugi punktati. Još uvijek se na odjelu ispituje i liječi skoro sva konzervativna patologija pa je te godine bilo 3% neuroloških, a 2,5 % bolesnika iz grupe infektivnih oboljenja.
Ambulanta, a potom Dispanzer za kardiovaskularna oboljenja formirana je u aprilu 1970. godine. U kartoteci Dispanzera, a potom Savjetovališta za kardiovaskularna oboljenja do 1990. godine je registrirano 1420 pacijenata.
Radi nedovoljnog broja specijalista i ekonomičnosti u radu od početka organizacije ove Službe zagovarana je koncepcija da skupa medicinska oprema i kabineti za dijagnostiku opskrbljuju kako potrebe bolničkih odjeljenja, tako i vanjsku specijalističku službu. Kako se educirao koji internista i kasnije opredjeljivao za jednu od subspecijalističkih grana interne medicine, tako se bogatio fond dijagnostičkih metoda i proširivao djelokrug rada Službe interne medicine.
Kolegij Službe se prije rata sastojao od 10 ljekara specijalista, od kojih je većina završila postdiplomski studij i imali su status subspecijaliste ili su odbranili magistarsku radnju.
Prim. dr. Mustafa Hubjar ( 1969- ) specijalizirao 1969.g. završio posdiplomski studij iz kardiologije 1977.g. i stekao akademski naziv Magistra medicinskih nauka 1983.godine.
Prim. dr. Nikola Todorović (1969-19 ) specijalizirao 1969.g. završio postdiplomski studij iz kardiologije
Prim. dr. Faruk Bahtić, radi od 1970.g. Specijalizirao 1974.g. i završio postdiplomski studij iz nefrologije.
Prim. dr. Fuad Pašić radi od 1972.g. specijalizirao 1976.g. i završio postdiplomski studij iz gastroenterologije.
Prim. dr. Safet Šuškić radi od 1972.g. specijalizirao 1976.g. i završio postdiplomski studij iz kardiologije.
Prim. dr. Zaim Zahiragić radi od 1973.g. specijalizirao 1979.g. a postdiplomski studij završio iz hematologije.
Prim. dr. Nezira Smailbegović radi od 1974.g. specijalizirala 1978.g. postdiplomski studij završila iz reumatologije.
Prim. dr. Nedžad Hadžić radi od 1975.g. specijalizirao 1979.g. postdiplomski studij završio iz gastroenterologije.
Prim. dr. Hilmo Čaluk radi od 1975.g. specijalizirao 1981.g. a postdiplomski studij završio iz kardiologije.
Dr. Branimir Čihorić ( 1977-19 ) specijalizirao 1981.godine.
Sa dolaženjem novih specijalista i subspecijalista otvaraju se novi dispanzeri, savjetovališta i kabineti i registriraju se dalji stručni uspjesi.
Dispanzer za dijabetičare formiran je 1971. godine i bio je jedan od prvih u Bosni i Hercegovini. Još 1965. godine rađeni su stres testovi po Masteru, a prva biciklegometrija je učinjena 1975. godine ( dr. M.Hubjar) i do rata je učinjeno 6921 biciklegometrija.
Prvu ezofagogastroskopiju je učinio 1977. godine dr. Fuad Pašić i zajedno sa dr. N. Hadžićem je do rata učinjeno 6533 gastroskopija sa 550 gastrobiopsija, 3663 rektoskopije sa 57 kolonoskopija te dvije laparoskopije uz 9 biopsija jetre.
Prva spirometrija je učinjena 1975.godine, a vibracione testove je počeo raditi 1976.godine dr. M. Hubjar koji iste godine uvodi i fonokardiografiju. Sa snimanjem polikardiografije počeo je dr. H. Čaluk. Od 1985. godine radi se i ehokardiografija.
Useljenjem u dograđeno novo krilo Bolnice 1975. godine Odjeljenje je dobilo namjenski određen prostor za intenzivnu njegu sa koronarnom jedinicom i moritoring sistemom, te Kabinetom za dijalizu sa 4 dijalizatora, kojeg vodi prim. dr. F. Bahtić.
U intenzivnoj njezi polivalentnog tipa nalaze se tri kreveta za koronarnu patologiju, četiri kreveta za druge bolesti interne medicine i šest kreveta postintenzivne njege.
Interni odjel doživljava početkom rata istu sudbinu kao i drugi odjeli i službe. Od 10 specijalista ostaje 7 liječnika, dok se predratni broj od 40 sestara prepolovio.
U cijelom ratnom periodu na Odjelu se zbrinjava akutna i hitna internistička patologija sa radom kabineta za gastroenterologiju, sa realiziranih 350-500 gastroskopija i rektoskopija, 200 ergometrija i 400 ehokardiografija godišnje, a internističke ambulante neprekidno rade u okviru bolnice.
Posebno je interesantan fenomen dijalize, koja u izuzetno devastiranim prostorima sa minimalnom količinom električne energije vodi dijalizu 30 bolesnika od kojih se mnogi dovoze preko linija fronta.
Uvažavajući izuzetno teško stanje dijalize koja se obavlja u neuslovnim prostorijama, odlukom direktora Bolnice i uz pomoć Ministarstva zdravlja Srednjebosanskog Kantona i Austrijske vlade, formira se novi dijalizni centar sa 13 kreveta koji spada među najsavremenije centre ove vrste u Bosni i Hercegovini.
SLUŽBA NEUROLOGIJE I PSIHIJATRIJE
Odjeljenje neuropsihijatrije izraslo je iz najmlađe Službe za duševne i živčane bolesti. Formirao ju je 1972. godine prim. dr. Tarik Zukić, doktor medicinskih nauka, sadašnji docent na Neurološkoj klinici u Sarajevu.
Služba je bila smještena u prizemlju bolničke zgrade gdje se u nekoliko soba nalazilo 30 kreveta, prijemna ambulanta, specijalistička ambulanta, ljekarska soba i intervencija.
Na početku je to bilo mješovito odjeljenje gdje su zajedno smješteni neurološki i psihijatrijski bolesnici.
Neuropsihijatrija u to vrijeme broji 10 zaposlenih: šef službe, specijalista prim. dr. Zukić, specijalizant dr. Meliha Zukić koja se prebacuje na specijalizaciju interne medicine i prelazi u Bolnicu za plučne bolesti i TBC Travnik, dr. Sakib Alibegović koji specijalizira neuropsihijatriju 1975. godine i 4 medicinske sestre-tehničara, među njima i Munira Hodžić ( Ažderović) koja će biti i prva glavna sestra i na toj funkciji će ostati sve do penzionisanja 1998.godine.
Kada je početa izgradnja novog krila bolničke zgrade 1974. godine, Neuropsihijatrijsko odjeljenje je iseljeno u zgradu Elči Ibrahim-pašine medrese koja tada nije djelovala. Iako je zgrada bila adaptirana, uslovi nisu bili najbolji za rad, ali je velik prostor omogućavao proširenje kapaciteta bolesničkih postelja ( 100 kreveta), tako da su se u tom periodu počeli primati bolesnici sa šire regije, iz Kupresa, Duvna, Livna, Skender- Vakufa i Busovače.
Slijedeće godine po završetku radova Služba se ponovo vraća u bolničku zgradu gdje nastavlja rad u izuzetno dobrim uslovima, u to vrijeme možda najboljim na prostoru BiH. Odvojen je stacionarni od ambulantno-polikliničkog dijela, rapolagalo se sa 50 soba, nabavljeni su potrebni aparati i uveden rad u Kabinetima.
Služba se postepeno razvijala i tokom devedesetih godina dostigla je svoj maksimum u prostornom pogledu, opremljenosti i kadrovskoj osposobljenosti. Posteljni kapaciteti iznosili su 130 kreveta sa intenzivnom njegom. Na odjelu je radilo 12 ljekara specijalista, od toga 4 ljekara sa završenim postdiplomskim studijem sa subspecijalizacijom ili edukacijom iz neke uže oblasti, ukupno je bilo zaposleno oko 60 medicinskih radnika i pomoćnog osoblja, od toga veći broj medicinskih tehničara educiranih za rad uz aparate, rad sa alkoholičarima u Dnevnoj bolnici idr. Uz osavremenjavanje uslova rada Služba jača i u kadrovskom pogledu. U njoj u to vrijeme rade:
- dr. Helena Dedić (1973-1992), specijalistički ispit polaže 1976.god.
- dr. Mehmed Mulahalilović-Meša ( 1970-1999), specijalizirao 1976.g.
- dr. Marija Miličević ( 1975-1979)
- dr. Mihrumana Čaušević ( 1975-1981)
- dr. Nazif Bukalo (1975-1982)
- dr. Jasminka Hadžialić (1978-1992), specijalizirala 1985.g.
- dr. Dušanka Stevanović (1979-1992), specijalizirala 1985.g.
- dr. Snježana Ler (1980-1986)
- dr. Snježana Mahić (1980-1983)
- dr. Miloš Stevanović ( 1980-1994)
- dr. Miroslav Kalaba ( 1982-1989), specijalizirao 1987.g.
- dr. Omer Ćemalović ( 1983-1987), specijalizirao 1986.g.
- dr. Vlasta Ivanović-Kaurin (1983-1992), specijalizirala 1987.g.
- dr. Dženana Cvijetić ( 1984-1999), specijalizirala 1989.g.
- dr. Zorica Burić-Dautović ( 1984-1992), specijalizirala 1988.g.
- dr. Krunoslav Ravlić ( 1985-1993), specijalizirao 1989.g.
- dr. Nihada Kurbegović-Čampara radi od 1994.g. specijalizirala 1998.g.
- dr. Enver Abazović radi od 1994.g. specijalizirao 1999.g.
- dr. Zenajda Sarač radi od 1996.g. specijalizirala 1997.g.
- dr. Hajrudin Alijagić radi od 1996.g. specijalizirao 1984.g. a zvanje primarijus dobio 1998.g.
- dr. Izudin Unkić radi od 1997.g. specijalizirao 1988.g.
Subspecijalizaciju završavaju:
Dr. Tarik Zukić završava postdiplomski studij i edukaciju iz EEG-a 1975.g. kada počinje sa radom Kabinet za epilepsiju.
Dr. Sakib Alibegović završava edukaciju u Zavodu za alkoholizam i druge ovisnosti (Jagomir) i od 1976.godine na odjelu se po prvi put pored medikamentnog uvode i socioterapijske metode u liječenju ovisnosti o alkoholu. Dr. Alibegović, dr. Bukalo i dr. Stevanović se angažiraju na stvaranju Klubova liječenih alkoholičara u Travniku, Vitezu, DonjemVakufu i drugim mjestima. Ti klubovi su bili veoma aktivni sve do početka rata.
Godine 1979. dr. Alibegović završava edukaciju iz elektromiografije i 1980.g. počinje sa radom Kabinet za neuromuskularne bolesti.
Dr.Stevanović završava edukaciju iz REG 1985.godine.
Posebnim finansiranjem se omogućava otvaranje neurološke jedinice intenzivne njege sa 6 kreveta, uskoro i psihijatrijske za ona najteža psihijatrijska stanja koja zahtijevaju poseban nadzor i tretman psihofarmacima i elektro- kovulzivnom terapijom.
Dr. Helena Dedić završava edukaciju iz psihoterapije 1986. g. i na odjelu se uvode nove metode liječenja psihičkih poremečaja a otvara se i prva ambulanta za psihoterapiju na širem području srednje Bosne.
Sa ovim kapacitetima Služba je u mogućnosti da udovolji svim zahtjevima iz svog domena što omogućava da se područje djelovanja proširi i na druga mjesta šire regije.
Sa izbijanjem rata Odjeljenje napušta značajan broj stručnih lica; prim. dr. Tarika Zukića rat zatiče u Sarajevu, a za v.d. šefa biva imenovana dr. Helena Dedić, koja Bolnicu napušta u drugoj polovini 1992.g. Na njeno mjesto postavljen je dr. Krunoslav Ravlić, ali i on napušta Službu početkom 1993.g. Tada je na mjesto šefa službe postavljen prim. dr. Sakib Alibegović, koji se vraća iz Armije BiH gdje je bio načelnik sanitetske službe. Na odjelu rade ljekari specijalisti dr. Mehmed Mulahalilović, dr. Dženana Cvijetić i dr. Miloš Stevanović koji također napušta bolnicu 1994. g. U radnom odnosu je ostalo samo 11 medicinskih sestara. U nedostatku srednjeg stručnog medicinskog kadra primljen je jedan broj lica drugih struka koji su prekvalifikovani i koji su i poslije rata ostali raditi u ovoj Službi.
Odjeljenje je u tom periodu smješteno na prvom spratu novog krila bolnice i broji oko 40 kreveta za neurologiju i psihijatriju. Nerijetko se pacijenti dovode direktno iz konvoja prognanika, nakon razmjene ratnih zarobljenika ili pripadaju grupaciji civilnih žrtava, koji ostaju na Odjeljenju. Pri tome se poštuje ratna doktrina da se lakši neurološki i psihijatrijski poremećaji liječe u svojim jedinicama ili u krugu najbližih.
Zbog nedostatka prostora, osipanja kadra i zastarijevanja opreme zatvaraju se kabineti za EEG, EMG i REG, kao i ambulanta za psihijatriju i Dnevna bolnica.
U periodu obnove, poslije rata, Neuropsihijatrijsko odjeljenje je doživjelo značajne promjene na organizacionom planu, opremljenosti i kadrovskoj popunjenosti. Krajem 1996. godine prostor je renoviran i dostignut je visok pansionski standard na Neurologiji (16 kreveta i 4 kreveta intenzivne njege) i na Psihijatriji ( 20 kreveta). Nabavljena je nova dijagnostička oprema, EEG, EMG aparati i Color Doppler. Primljena su dva nova specijalista, dva ljekara su završili specijalizaciju, tako da je Služba osposobljena odgovoriti na sve buduće zahtjeve iz domena neuropsihijatrijske zaštite.
SLUŽBA ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA DJECE I OMLADINE
Pedijatrijsko odjeljenje je od formiranja Medicinskog centra 1963. g. radilo u skučenom prostoru adaptiranog Doma za ratnu siročad u kojem je bio smješten i interni odjel. Zbog izrazito loših uslova pristupa se adaptaciji prostora u krugu stare bolnice, nakon ćega je Služba dobila 40 kreveta, a djeca se razvrstavaju po uzrastu što je omogućavalo bolju organizaciju rada. Međutim odjel je 1964. godine privremeno onesposobljen za funkciju nakon havarije nastale eksplozijom plinske boce. Konačno 1969. godine odjeljenje useljava u novu zgradu bolnice gdje je smješteno 100 kreveta.
U novim uslovima dolazi do savremenog opremanja Odjeljenja i kadrovske popune specijalistima i srednjim medicinskim osobljem. U skladu sa racionalizacijom bolničkih kapaciteta smanjuje se broja kreveta na 57 što je automatski uticalo na podizanje standarda radnog osoblja i pacijenata.
Prvi travnički pedijatar je prim. dr. Rade Bugarčić, koji radi na Odjelu od 1961-1980.g. a dugo vremena njime i rukovodi. Oko sebe okuplja mlade kolege i sa njima organizira i razvija zdravstvenu zaštitu na travničkom području i šire. Posebna pažnja se posvećuje stručnom usavršavanju i učešću na svim pedijatrijskim kongresima, redovno na postdiplomskoj nastavi na poznatim institutima za majku i dijete u Beogradu, na pedijatrijskoj proljetnoj školi u Splitu, te seminaru na Klinici Kantrida u Rijeci.
U proteklom vremenu na Pedijatrijskom odjelu su radili slijedeći ljekari:
Dr. Zora Luković, specijalista pedijatar, od 1962-1969.g.
Dr. Ružica Brajić, specijalizant, od 1962-1963.g.
Prim. dr. Izet Hadžimujić, od 1964.godine, šef Službe
Dr. Hilda Čosić, od 1966-1972.g.
Dr. Abdulah Šaćirbegović, od 1968.g. Dugogodišnji je šef Dispanzera za djecu.
Dr. Bahrija Puvačić od 1969
Dr. Muzafer Hadžiabdić, specijalizant,od 1968-1974.g.
Dr. Bahra Tanović
Dr. Olga Babić, jedan dio radnog vijeka provodi na Odjelu a onda prelazi u Dječiji
dispanzer pri Domu zdravlja.
Dr. Salih Hrvačić
Dr. Enisa Čaluk
Dr. Sabina Bazdulj, od 1978.g do prerane smrti 1996.g.
Dr. Jelica Urošević, do 1988.g.
Dr. Šukrija Krvavac, od 1965-1967.g.
Dr. Amira Leko, od radi na Odjelu, prelazi u Dječiji dispanzer Doma zdravlja.
Držeći se doktrine o zdravstvenoj zaštiti djece, da službu treba približiti bolesniku, cjelokupno osoblje usmjerava razvoj savjetovališta i ambulanti za bolesnu i zdravu djecu na terenu općine Travnik. Tako se stvaraju ambulante u Turbetu, Novoj Biloj, Gučoj Gori, Rudniku Bila, Mehurićima, Karauli, koje ljekari posjećuju dva puta sedmično i to se održava sve do 1983. godine kada ovu djelatnost preuzima primarna zdravstvena zaštita.
U toku rata terensku službu preuzima Dispanzer u travničkom Domu zdravlja, gdje pedijatri dr. Amira Skaka, dr. Abdulah Šačirbegović i dr. Sakiba Imanić uz pomoći srednjeg medicinskog osoblja uspješno nastavljaju ovu aktivnost na području cijeloga Kantona. Organizirana je patronažna služba, vakcinacija, otvaraju se nove ambulante u Gluhoj Bukovici i Han Biloj, uz stalni rad u ambulanti u Vitezu. Ovom disperzijom ljekara pedijatara postignuti su izvanredni rezultati u suzbijanju smrtnosti djece, koja je sa katastrofalnih vrijednosti u početku, svedena najprije na srednju, a kasnije na najnižu tačku.
Pedijatrijska služba je veliki doprinos dala u razvoju dječije zaštite u okolnim općinama. U početku su pedijatri odlazili u specijalističke ambulante u Novom Travniku, Bugojnu, Gornjem i Donjem Vakufu, Vitezu, a u međuvremenu su ljekari navedenih općina specijalizirali veći dio staža na Pedijatrijskom odjelu travničke bolnice. I dalje se nastavlja prisna stručna i organizacijska saradnja sa ovim dispanzerskim službama. Pred sam rat sve susjedne općine imaju pedijatre specijalista a to su:
-dr. Ivo Barišić, Bugojno
-dr. Zvonko Almaš, Novi Travnik
-dr. Zahid Toplović, Gornji Vakuf
-dr. Dževad Blagija, Donji Vakuf
-dr. Lejla Ajanović, Bugojno
-dr. Rade Šandrk, Donji Vakuf
-dr. Drita Mahmutović, Vitez
U cilju što bolje zaštite novorođene djece upućena je dr. Jasminka Brkan na specijalizaciju iz neonatologije. Time se trebao riješiti problem nedonešene djece. Upravo pred sam rat u toku je bilo formiranje Odsjeka za nedonešenu djecu sa inkubatorima čime bi se omogućila primjena eksangvinotansfuzije kao i fototerapije.
U toku rata Pedijatrija je pretrpjela veliko kadrovsko osipanje, praktično je prepolovljena. Cijelo vrijeme brigu o djeci vode dr. Hadžimujić, dr. Čaluk, dr. Hrvačić i dr. Bazdulj (do smrti), uz nesebičnu pomoć glavne sestre Laštro Željke koja je u nedostatku obučenog kadra uz rad vršila i stalnu edukaciju novih sestara.