KRATAK PRIKAZ HISTORIJSKOG RAZVOJA GRADA TRAVNIKA

Travnik je staro historijsko gradsko područje u kojem je na svakom koraku vidljiva bogata kulturna sedimentacija, prepoznatljiva u raznovrsnom graditeljskom nasljeđu i ustanovama utemeljenim u davnim vremenima za potrebe i na korist stanovnicima grada i šire regije. Jedna takva ustanova je i travnička bolnica koja je i tema našeg istraživanja. Travnika spominje se prvi put u historijskim dokumentima 1463. godine.
No, najstariji tragovi života na ovim prostorima potiču iz dalje prošlosti. U bližoj okolici su pronađeni ostaci prethistorijskih naselja iz mlađeg kamenog doba, neolita, te mnogobrojne ilirske gradine, formirane u posljednjem mileniju prije naše ere, koje pripadaju kulturi željeznog doba.
Početkom historijskog razdoblja ove krajeve zauzimaju Rimljani i uključuju ih u sastav rimske Provincije Dalmacije. Tada se formiraju i prva urbana naselja na području današnjeg Turbeta i Malog Mošunja, a mnogobrojni arheološki nalazi, svjedoče o veoma gustoj naseljenosti travničkog kraja u tom periodu.
O razdoblju koje slijedi nakon sloma Rimskog carstva, kada se u 7. stoljeću na ove prostore naseljavaju Slaveni, nema značajnih podataka niti arheoloških nalaza.
Travnički kraj se prvi put u srednjem vijeku spominje već 1224. godine pod nazivom župa Lašva, a sam grad Travnik, koji se odnosi na srednjovjekovno utvrđenje, spominje se tek po dolasku Turaka Osmanlija.
Ne postoje pouzdani podaci o tome tko je dao sagraditi ovu utvrdu, ali se pretpostavlja da je prema načinu gradnje i po osnovnim tipološkim karakteristikama mogla biti podignuta na prelazu iz 14. u 15. stoljeće.
Od manjeg srednjovjekovnog utvrđenja s podgrađem i trgovištem, Travnik će se u 16. i 17. stoljeću preobraziti u veću kasabu, najprije kao sjedište nahije Lašva, koja zadržava zatečeni naziv srednjovjekovne župe. U njemu će biti smješteno i sjedište kadiluka, a od 1699. godine Travnik postaje upravnim centrom Bosanskog pašaluka. U vezirskom konaku su, narednih 143 godine, uz dva manja prekida, sjedili bosanski namjesnici-veziri sve do 1850. godine, kada se vezirska stolica ponovo prenosi u Sarajevo. Ova značajna dugogodišnja uloga prijestonice imala je presudnog značaja u razvoju grada, koji u tom vremenu doživljava veliki ekonomski i kulturni procvat. Travnik će i nakon prenosa vezirske stolice u Sarajevo zadržati važnu ulogu sjedišta sandžaka, odnosno kajmakamata (okružja). To će ostati i u vrijeme austrougarske uprave, kao značajno administrativno-upravno sjedište šire regije.
Uspostavom Austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878-1918) uvodi se nova državna organizacija i sistem uprave, usljed čega nastupaju promjene uočljive u svim sferama života. Travnik i dalje ostaje najvažnije gradsko naselje u regiji sa značajnom administrativno-upravnom funkcijom, kao centar jednog od šest okruga na koje je tada zemlja podijeljena, te kao kotarsko i općinsko sjedište.
Uz ubrzan industrijski razvoj ovoga kraja, izgradnju željezničke pruge i hidrocentrale, grad se razvija u značajan prosvjetni i zdravstveni centar.
Osnivaju se nove ustanove, među njima za grad i širu regiju svakako jedna od najvažnijih, Općinska bolnica Travnik.
Poslije Prvog svjetskog rata i propasti Austrougarske monarhije, Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Opća slabost države iscrpljene ratom, te loša ekonomska politika, zaustavili su procese koji su se pred rat počeli odvijati na planu privrednog i industrijskog razvoja. Travnik i dalje ostaje značajan privredni, kulturni, prosvjetni i zdravstveni centar, koji se ubraja u red najopremeljenijih zdravstvenih centara u Bosni i Hercegovini. U gradu je djelovala Općinska, kasnije Banovinska bolnica, Dom narodnog zdravlja, nekoliko specijalizovanih ambulanti, dvije apoteke, a zdravstvene usluge su koristili kako stanovnici Travnika tako i oni sa širih prostora Bosne i Hercegovine.
Grad je i dalje ostaje centar jedne od 33 oblasti na koje je 1922. godine podijeljena Kraljevina Jugoslavija. Tu višu upravnu funkciju samo će jedanput izgubiti u svom dugom historijskom razvoju, kada je podjelom zemlje na banovine uvedena monarhistička diktatura i centralizirana državna uprava, pa će od 1929. godine do početka Drugog svjetskog rata Travnik ostati sresko i općinsko sjedište.
Najprije će pripasti Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu, a od 1931. godine Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu. U gradu će međutim i dalje djelovati okružni sud pod čiju ingerenciju podpadaju sreski sudovi u bivšoj oblasti. Od 1939. godine travnički srez ulazi u sastav Banovine Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu.
Promjene u administrativno-upravnoj podjeli zemlje imat će sudbonosnu ulogu za travničku bolnicu, o čemu će kasnije biti više govora.
Okupacijom od strane fašističkih sila sa Njemačkom na čelu, aprila mjeseca 1941. godine Kraljevina Jugoslavija je nestale kao država. Veći dio Bosne i Hercegovine je ušao u sastav ustaške tvorevine Nezavisne države Hrvatske koja je bila podijeljena na velike župe. Upravni centar Velike župe Glaž, Pliva i Rama uspostavljen je u Travniku, koji je bio i sjedište kotara i općine.
Nakon Drugog svjetskog rata, u periodu socijalističke Jugoslavije Travnik se postepeno oporavlja od ratnih rana, neimaštine, zaostalosti. U novim uvjetima poslije oslobođenja zemlje od okupacionih sila, grad doživljava novu uzlaznu etapu u svome razvoju, posebno u privrednom pogledu nakon osnivanja novih industrijskih postrojenja, tvornice konfekcije i obuće “Borac” i drvne industrije “Sebešić” koje po razmještaju radnih organizacije, te broju zaposlenih radnika prelaze lokalne i regionalne okvire.
I dalje grad predstavlja važno zanatsko i trgovačko sjedište i najznačajniji prosvjetni, zdravstveni i kulturni centar za područje gornjovrbaske i lašvanske regije. Povoljni prirodno geografski uvjeti, posebno blizina planine Vlašić, te bogato i raznovrsno kulturno historijsko nasljeđe značajne su komponente koje se posebno koriste u razvoju turizma.
Ovaj razvoj naglo je prekinut agresijom jugoslavenske vojske i srpsko-crnogorskih paravojnih jedinica na Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. godine.
Rat je donio velike nedaće, stradavanja i smrti, a nakon sukoba u središnjoj Bosni između Hrvatskog viječa obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine stanje se još više pogoršalo. Djelujući u potpuno otežanim uslovima uloga travničke bolnice u tom vremenu bila je nemjerljiva. Ona će ostati upisana zlatnim slovima u povijest njenog postojanja.
Nakon okončanja rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma, uspostavljena je nova upravno teritorijalna podjela BiH na dva entiteta, a Travnik je u okviru Federacije BiH ponovo dobio važnu ulogu sjedišta Srenjebosanskog kantona. U takvoj konstelaciji odnosa travnička bolnica je, ušavši u novu fazu obnove i stvaranja uslova za osavremenjavanje i poboljšanja kvaliteta rada, i dalje nastavila pružati zdravstvene usluge stanovništvu šireg regionalnog područja, kao Kantonalna bolnica Travnik.